Nekategorisano

17. Aprila 2012.

opet sanjam…
nisam dugo sebi poklonila te nestvarne trenutke.
smiješ se…
naši sinovi trče po avliji..
topli proljetni vjetrić igra se u tvojoj kosi..
moja hanumo..
moja željo..
srećo moja..
šapućeš mi …
brzo su odrasli, nisam ni shvatio..
dragi, nije važno, ostani  s nama, ne idi više nikuda..
ti si uvijek samnom, u stambolu, rimu, pekingu…
gdje god da odem..
nemoj više…
noći u čežnji za tobom su preduge…
snovi me bole…

bey

Komentariši