Nekategorisano

..

13. Novembra 2012.


Na dan njenog venčanja

I srušiše se lepi snovi moji,
Jer glavu tvoju venac sad pokriva,
Kraj tebe drugi pred oltarom stoji –

Prosta ti bila moja ljubav živa!

Čestit'o sam ti. I ti reče "Hvala!"
A da li znadeš da se u tom času
Granitna zgrada mojih ideala
Sruši i smrvi, u pep'o rasu?

Al’ ne! Ne vidim od toga ni sena;
Po tvome licu radost se razliva…
I svršeno je! Ti si sada žena –
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Ja neću kleti ni njega ni tebe,
Ni gorku sudbu što sam tebe sreo;
Ja neću kleti čak ni samog sebe,
Jer ja bih time svoju ljubav kleo.

I našto kletve! Našto ružne reči?
O sreći svojoj čovek vazda sniva;
Bol, jad i patnju smrt jedino leči.
Prosta ti bila moja ljubav živa!

I onda kada dođe ono doba
U kom će zemlja telo da mi skriva,
Čućeš i opet sa dna moga groba:
"Prosta ti bila moja ljubav živa!"

Velimir Rajić

dr.bey

Komentariši