Nekategorisano

21. Decembra 2012.



gledam te bez ijedne jedine riječi,
k'o da se nadam da ćeš shvatiti..
kako s godinama ne prolazi to što mi je
u prsima, ta tupa bol i teška čeznja
za tobom i kako te nekad volim isto k'o
i prije, nekad..
možda u onim trenucima kad me prošlost
ogrne svojim plaštom i neda mi da idem
dalje, kad samo želim da zatvorim oči,
kad vjerujem da će sutra promijeniti sve..
ali više ništa nije isto, ti nisi..
nisi onaj kojem sam poklanjala srce svakim
stihom i svakom suzom, svakim jutrom i
svakom noći, nisi..
a bio si najveći u mojim očima,
nedodirljivi na tronu moga života
bio si moje sve…
a sve što je ostalo je samo prašina
na tvojoj slici i ne brišem je već više
od četiri godine,
jer želim da te pamtim onakvim kakav si
stanovao u mojim mislima,
jer želim da plačem za čovjekom koji je
bio najveća ljubav moga srca,
svaki put kad mi jesen pokuca na vrata,
jer mi ovakav, prodan i iznurenog lica
ne značiš mnogo..
jer sam još uvijek slaba na tebe i mogu
slagati ovu ženu u meni željnu tvoje
ljubavi, da još ima vremena za nas,
a nema..
za nas nikad ničega nije bilo..
dr.bey


Komentariši