beats by dre cheap

...


Drhtavim prstima skupi haljinu i sjede na umorna koljena.
Strah i nervoza gustom maglom obaviše lica i naličja oko nje,
sve izgubi se.
Pa i mihrab bijeli, i zelena sedžada, i taj neko s lijeve strane joj.
Htjela ostaviti je nekapnutim suze u očima i krenuti s nekim, negdje, dalje...
Htjela, ali velike riječi te, iz prkosa joj, same se zaboraviše.
Na tren zaustavi pogled na licu koje nosila je urezano u mislima.
Nasuprot je nje.
Jednako lijepo, ma oduvijek lijepo. Njegovo i ničije više.
Pred njim, na pešteti ogrnutoj lanenim platnom zlatnovezenim,
odmah kraj Mushafa, knjiga i olovke dvije, jedan papir.
Mirila se, kraj je.
Zalud svi krici i vapaji iz duše joj:
- Ne daj me! Ne uzimam! Prvi, drugi, treći put...
  Nijednom, ne uzimam!
Nije kazala ništa.
Nijemo je gledala u te usne i čitala riječi što ih je izgovarao.
- Zahvala pripada Uzvišenom, salavat i selam Miljeniku i ...
Dalje nije mogla.

Jedna za drugom išla suza je svaka.
- Eto, k'o što sam snila, s tobom na ovaj dan... U bijelo odjevena...
  Al' ova mahrama i haljina sreća nisu. Hej, ćefini moji su.
  Ne pitaj me tri puta. Ne gledaj me više.
  Halal mi od ljudi zatraži. To što dišem važno i nije kad...
  Više me nema.

Efendi


Nedovršena priča
http://al-dina.blogger.ba
13/07/2016 14:35