beats by dre cheap

...


Dopustim sebi da ne mislim o vremenu, katkad.
U nekim danima, poput juče, svejedno mi je, samo želim da što prije prođe.
Neka zaspim i probudim se onog dana kada me u bijelom ponesu ljudi, tamo gore uzbrdo. Ne bi smjelo, ni trebalo, ali lakše je tako.
Odsustvo smisla guši svaku radost u meni, pa neka spavam.
Bezvoljno koračam po sobi, tražeći kutak gdje da spustim sedžadu.  Ikindija samo što nije, a ja još ni podne nisam.
Treba mi i malo zraka spolja, i neka nova šara na ćilimu, da ne gledam u istu tačku stalno. I ta sedžada je odavno zaslužila zamjenu, istančana i poharana, al' žao mi je, uspomena je od rahmetli dede i nane. Kupili je poodavno, na otvorenju neke od visočkih džamija. A kažu i da će svako mjesto svjedočiti o učinjenoj sedždi, pa možda mi zagovornik bude. Neka je.
Onaj unutarnji glas se pobuni i požuri me abdestu.
Volim hladnu vodu na koži i tu staru česmu u avliji.
U prirodi je ljepota nenadmašna.
Tu, uz ogradu drijemaju sve moje mačke, svih pet i ona najmanja, u proljeće rođena. Nestvarno su mirne i spokojne.
Neću ih smetati, nek' spavaju na suncu.
Havom se širi miris tek pečenih kolača.
Lokumi iz najljepših ruku majke moje.
Gledam je kradom, dok čita neku knjigu na svjetlu kraj vrata, najdraža moja. Babo spava. Uvijek uz promjene vremena osjeća slabost i bol na licu, tu gdje su mu rane bile. Najdraži moj, podnio je... i dalje će, ono što samo rijetki mogu.
Uzdahom teškim bacih pogled okolo, imamo kuću, automobile, hranu, odjeću, nam u društvu i ...
U životima imamo Uputu, elhamdulillah.
Pa me duša moja ukori prijekorom najžešćim.
- Zar te nije stid u sebi nositi tugu i beznađe, a ovakav bereket ti je darovan?
- Zar te nije stid?!
Oborih glavu ka zemlji, od stida svoga...
Ya Rabbi, oprosti mi...
Slaba sam.

Nedovršena priča
http://al-dina.blogger.ba
20/07/2016 12:27